Rokvić u Skupštini: Vlada garancijama za „Srbijagas“ štiti banke, a ne javni interes

Nakon današnje sednice, Srpska napredna stranka nastavlja politiku zaduživanja građana Srbije, ovoga puta za dodatnih 5,7 milijardi evra, rekla je danas potpredsednica Narodnog pokreta Srbije (NPS) i narodna poslanica Ivana Rokvić u Skupštini Srbije.

Rokvić ističe da Predlogom zakona o davanju garancije Republike Srbije u korist banaka Banca Intesa AD Beograd, UniCredit Bank Srbija a.d. Beograd i OTP banka Srbija a.d. Novi Sad, predviđa se da država garantuje izmirivanje obaveza Javnog preduzeća „Srbijagas“ Novi Sad u ukupnom iznosu od 125 miliona evra, uvećanom za ugovorene kamate i prateće troškove.

,,Od ukupnog iznosa, 25 miliona evra odnosi se na obaveze prema Banca Intesa, 50 miliona evra prema UniCredit Bank Srbija, dok se preostalih 50 miliona evra odnosi na OTP banku Srbija. Ovim predlogom Republika Srbija preuzima obavezu da, ukoliko „Srbijagas“ ne izmiri svoje obaveze, teret otplate padne na budžet i građane Srbije“, kazala je ona.

Ona ukazuje da je posebno sporna odredba kojom Republika Srbija daje garanciju koja nije samo formalna, već neopoziva, bezuslovna i bez prava na prigovor, uz obavezu plaćanja na prvi poziv banaka, što praktično znači da, ukoliko Javno preduzeće „Srbijagas“ ne izmiri svoje kreditne obaveze, banke mogu direktno zahtevati naplatu od države, odnosno iz budžeta Republike Srbije.

,,Drugim rečima, rizik poslovanja jednog javnog preduzeća prebacuje se na sve građane Srbije, koji bi u krajnjem slučaju mogli da snose trošak ovih obaveza kroz javna sredstva. Dodatno, ovom odredbom država se obavezuje da u budžetu obezbedi sredstva za izmirenje duga ukoliko do aktiviranja garancije dođe. Zbog toga NPS ovim amandmanom predlaže brisanje člana 5, jer se njime uspostavlja izuzetno rizična obaveza Republike Srbije da na prvi poziv poslovnih banaka izmiri dug javnog preduzeća“, dodala je Rokvić.

Rokvić naglašava da ovakvo rešenje nije zaštita javnog interesa, već prebacivanje finansijskog rizika sa jednog javnog preduzeća na građane Srbije koji postaju krajnji dužnici, bez uvida u cenu projekta, uslove zaduživanja i način izbora banaka i dodaje da se postavlja pitanje zašto se prihvataju kamate koje idu i do 4,78 odsto godišnje, iako postoje povoljniji evropski izvori finansiranja sa kamatama od 0,5 posto.

,,Član 7 dodatno pokazuje da ova garancija nije napravljena da zaštiti interes Republike Srbije, već interes banaka. Ukoliko država plati dug `Srbijagasa`, ona svoje pravo povraćaja ne može ostvariti pre nego što banke budu u potpunosti namirene. Dakle, država i građani se stavljaju iza poslovnih banaka. Umesto mehanizma zaštite javnog interesa, dobijamo rešenje kojim se budžet izlaže riziku, a novac građana može biti usmeren na vraćanje dugova, umesto na bolnice, škole, puteve, zdravstvo i druge javne potrebe“, zaključila je ona.